Zaostrog je turističko naselje na Makarskoj rivijeri udaljeno od Makarske oko 35km. Prvi put se pisanim spomenicima spominje 1494. G. ali se život na tim prostorima odvijao i u dalekoj pretpovijesti, o čemu svjedoči i granitni ručni žrvanj iz mlađeg kamenog doba, pronađen na Viteru, brdu iznad Zaostroga 1953. Godine.

Zaostrog su nastanjivali stari Iliri, što potvrđuju brojne nekropole (gomile). U doba rimske vladavine u Zaostrogu se odvijao bogat kulturni život što dokazuju mnogi antički spomenici, posebno oni od kamena: reljef plesača i frulaša u ilirskoj narodnoj nošnji, reljef boga Mitre i dva nadgrobna spomenika.

Nakon dolaska Hrvata u 7. Stoljeću naselje dobiva i slovenski naziv Ostrog, koji oko 950. G. spominje bizantski car Konstatin kao jedan od četiri utvrđena grada „Paganije Neretvanske kneževine (Mokrun, Berulia, Ostrog, Labinbetza). Srednjovjekovni Ostrog (utvrda) nalazio se visoko u brdu ispod Malog Vitera, a kasnije se na sjeveru zaostroškog polja ispod brda Šapašnika razvilo novo naselje, a sjeverozapadno od Porfirogenetova koje se zvalo Zaostrog. U XV. St. Feudalni godpodari Zaostroga bili su hrvatksa vlastela, braća Vlatkovići-Jurjevići, koji su imali utvrđeni grad na Viteru, o čemu svjedoče ruševine, ostaci stare utvrde među kojima se ističe kameni prag reljefa ruke!

U 17. Stoljeću stanovnici Zaostroga se počinju doseljavati do morske obale, da bi se konačno svi iz gornjeg naselja preselili na područje uz more, nakon 1962. Godine. U starom naselju Zaostroga nalaze se tri crkve: stara gotička crkva Sv. Barbare s grobljem na antičkom dijelu, crkvica sv. Roka iz 17.s t. I novija crkva Sv. Barbare iz 1872. g. Uz spomenute crkve nalaze se i tri kapelice ž: sv. Ante u selu (1893.), Gospina na Kučinama (1911.) i sv., Ilije na Prosiku (1894.). Najveći i najvažniji spomenik kulture na ovom području i šire je franjevački samostan Svete Marije. Smatra se da je samostan osnovan u 14. Stoljeću. Osnovali su ga redovnici „pustinjaci sv. Augustina“, koji su ga nakon pada Bosne 1463.g. napustili i povukli s ena otoke. U napušteni samostan su se 1468.g naselili franjevci iz provincije Bosne Srebrene, i u njemu djeluju i danas. Franjevci su tako unaprijedili samostan, za vrijeme teških vrmena pod turskom vlašću, da je 1640. . prema ocjeni generalnog vizitatora iz Rima proglašen najljepšim od svih samostana velike provincije. Jedan od značajnih spomenika kulture koji oslikava kulturnu razinu samostana u to doba je kameni natpis pisan hrvatskim jezikom i pismom (bosančica) iz 1589. g. koji se nalazi iznad glavnog ulaza u crkvu.

Samostan u Zaostrogu je u to vrijeme bio svjetski poznato svetište koje je ušlo u popis Gospinih svetišta širom svijeta. Samostan je iamo veliku prosvjetiteljsku ulogu. Više od 500 g. u njemu se održavala škola za odgoj svećenika. Još za vrijeme turske vladavine 1640.g. u nejmu se održavala osnovna i humanistička škola, kasnije od gimnazije do filozofije i bogoslovije. Samostan posjeduje bogatu knjižnicu s oko 20 000 knjiga i arhivski fond. Od brojnih poznatih imena hrvatske kulture i povijesti u Zaostrogu je živio i radio jedan od najpoznatijih fra Andrija Kačić Miošić, hrvatski pjesnik, književnik i filozof, rođen u Bristu 1704. – umro u Zaostrogu 1760., te fra Ivan Despot (1886.) hrvatski knjižebnmik i pjesnik. Fra A.K. Miošić- „Starac Milovan“ kako je sam sebe bazivao, u Zaostrogu se školovao, stupio u franjevački red, stvoriuo sva svoja književna djela, umro, a u samostanu je i pokopan. Često se samostan u Zaostrogu naziva i „Kačićev samostan“. U samostanu se nalazi i stalna galerija slika jednog od najpoznatijih živućih hrvatskih slikara Mladena Veže rođenog u Bristu 1916. Godine.